U konkurenciji 13 prijavljenih sjajnih žena, jednoglasnom odlukom stručnog žirija i glasovima javnosti Sanela Carević postala je prva dobitnica nagrade XENA za ženu godine u energetici. Kako je od 2010. izgledao njezin razvojni put u tvrtki KONČAR – Distributivni i specijalni transformatori do današnje pozicije tehničke direktorice, kako vodi svoj tim i što je privatno ispunjava neka su od pitanja kojih smo se dotaknuli u intervjuu.
Sanela, iskrene čestitke na nagradi XENA. Kako se osjećate kao prva dobitnica nagrade za ženu godine u energetici? Što vam to znači osobno i profesionalno?
Hvala na čestitkama, osjećam se počašćeno i sretno te sam zahvalna svojim kolegama iz tehničkog ureda Heleni, Stipi i Luki te mojoj šefici Martini jer su si uz sve tekuće obveze dali truda napisati prijedlog za nominaciju. Osobno, ova nagrada ublažava osjećaj grižnje savjesti što zbog poslovnih obaveza nemam previše vremena za privatne trenutke s prijateljima i širom obitelji. S profesionalne strane nagrada mi predstavlja pozitivnu povratnu informaciju za moj dosadašnji rad te vjetar u leđa za nove izazove.
Vaš put u KONČARU je impresivan – od projektantice transformatora do iznimno bitne pozicije tehničke direktorice. Možete li nam ispričati o nekim ključnim momentima ili projektima koji su oblikovali vašu karijeru?
Slažem se da moj put zvuči impresivno za nekoga tko želi napredovati u smjeru vođenja ljudi i organizacije poslovanja tehničkog sektora, ali htjela bih naglasiti da jednako impresivnim smatram i stručni inženjerski razvoj koji je, u okolnostima sve složenijih zahtjeva kupaca i krajnjeg proizvoda, iznimno bitan. Najsretnija sam kada vidim svoje projektante ili konstruktore kako samostalno nalaze optimalno rješenje za novi dizajn transformatora ili kako mijenjaju postojeća rješenja.
Na svoj put u smjeru vođenja ljudi gledam kao svojevrsni izazov jer svatko tko završi elektrotehniku na FER-u prije svega sigurno sanjari o složenim inženjerskim projektima te vođenju i razvoju samog proizvoda, a u trenutku kada ti se povjere rukovoditeljski poslovi i razvoj poslovanja događa se usporavanje stručnog razvoja i usmjerenost na druge vještine. Meni je inženjerstvo i dalje osobno jako važno, volim čitati literaturu vezanu za transformatore i ne libim se hvatati ukoštac s izazovima svojih inženjera, koliko naravno stignem i koliko mi obveze dozvole. Iza sebe imam velik broj odrađenih projekata, a općenito su mi najdraže pretkvalifikacije za nove kupce i zadatci u kojima se ne nazire jednostavno rješenje.
Za vrijeme projektiranja istaknula bih jednu opsežnu pretkvalifikaciju za talijansku elektrodistribuciju koja je podrazumijevala projektiranje serije transformatora, ishođenje odobrenja dokumentacije za proizvodnju prototipova, kao i provedbu tipskih i specijalnih ispitivanja u neovisnom laboratoriju. Za vrijeme rukovoditeljskog posla, u projektnom odjelu za distributivne transformatore, istaknula bih suradnju s R&D odjelom na internom razvoju programa za projektiranje te izradu prototipa distributivnih transformatora s automatskom regulacijom napona pod opterećenjem. Kao tehnička direktorica najviše sam ponosna na nova dostignuća koja postižemo u razvojnim područjima metalnih konstrukcija i na cjelokupnom razvoju novih proizvoda, poput full offshore dizajna za transformatore za uzemljenje mreže na odobalnim vjetroparkovima te transformatora za rad uz invertere baterijskih spremnika energije ili sunčanih elektrana.
Diplomirali ste na Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER) i Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Kako ste integrirali tehnička i ekonomska znanja u svoj rad i koliko vam taj spoj danas pomaže u radu, posebno u kontekstu energetske tranzicije?
Da imam viška vremena u životu upisala bih sigurno još nekoliko studija, prije svega jer volim učiti od kompetentnih osoba i usavršavati se u znanstvenom smislu. Iz znatiželje sam na 3. godini studija na FER-u upisala i Ekonomski fakultet. Interesiralo me kako je studij ekonomije općenito koncipiran, a određeni kolegiji su mi djelovali poput opće kulture za svakoga tko planira raditi u realnom sektoru. Sinergija ekonomskih i inženjerskih znanja za posao projektanta transformatora je važna jer projektanti sudjeluju u procesu pregovora za ugovaranje određenog posla, a trebaju razumjeti i politike nabave materijala i opreme koju koriste za projektiranje, kao i za pripremu troškovnika transformatora. U kontekstu energetske tranzicije spoj tehničkih i ekonomskih znanja isprepliće se kroz mnoge poslovne procese, poput meni najdražeg izračuna ukupnog troška posjedovanja proizvoda tijekom cijelog životnog ciklusa.
Kao tehnička direktorica imate važnu ulogu u razvoju transformatora za energetsku tranziciju. Kako usklađujete potrebe tvrtke s ciljevima energetsko-klimatske politike EU i što to znači za razvoj transformatora u KONČARU?
Kao i za druge proizvode koji koriste električnu energiju, i za transformatore je iznikao određen broj uredbi koje nalažu skup pravila i ograničenja za dizajn proizvoda kako bi se ostvarili ciljevi europskog Zelenog plana. Neprekidno pratimo promjene koje uvodi Europska komisija, kao i promjene različitih grupa normi koje za transformatore izdaju stručna tijela. O svim promjenama pravovremeno izvještavam kolege i planiram resurse za njihovo provođenje. Ciljevi energetsko-klimatske politike EU-a i dalje će utjecati na razvoj transformatora i to sa stajališta prilagodbe postojećih rješenja, ali i razvoja novih tipova transformatora. Na primjer, integracija znatnog udjela obnovljivih izvora energije u elektroenergetsku mrežu neće biti moguća bez spremnika energije. Baterijski spremnici električne energije poznati su već dugi niz godina, ali u posljednje vrijeme prati ih ubrzani razvoj. Norme za transformatore takve namjene tek treba iznijeti, a do tada je na nama proizvođačima da razvijemo nove tipove transformatora sukladno najboljim tvorničkim saznanjima i iskustvima.
Vaše kolege ističu vašu energiju, predanost i sposobnost da motivirate svoj tim. Koji je vaš recept za stvaranje pozitivne i produktivne radne atmosfere?
Pozitivna i produktivna radna atmosfera trebala bi biti težnja svakog rukovoditelja koji bi ostvarenju tog cilja trebali davati visok prioritet. Prije svega smatram da su zaposlenici motivirani ako im je i rukovoditelj motiviran. Također, ponašanje rukovoditelja bi zaposlenicima trebalo biti uzor, dok probleme ne bi trebao spremati u ladice već inicirati i provoditi promjene, davati jasnu i pravovremenu povratnu informaciju te prenositi viziju i strategiju poslovanja od viših razina kako bi zaposlenici osjećali dugoročnu stabilnost i perspektivu vlastitog razvoja. Za sve to treba dosta energije, predanosti i čvrstog stava, ali tko odluči kročiti rukovoditeljskim vodama nema pravo na manjak navedenih osobina.
Kako vidite budućnost žena u energetici i koje savjete biste dali mladim ženama koje žele graditi karijeru u energetskom sektoru?
Moje područje zanimanja je elektroenergetika pa bih se u odgovoru usmjerila na to područje, iako vjerujem da je za cijeli energetski sektor danas najuzbudljivije vrijeme. Osobno nemam osjećaj da je energetika u Hrvatskoj i Europi „muški“ sektor. Ne pratim statističke podatke, ali po vlastitoj procjeni rekla bih da je udio žena u elektroenergetici sigurno u dvoznamenkastom postotku i s trendom porasta udjela. Elektroenergetika je izuzetno zanimljiva i široka grana, preporučam ju svima koji su u dijelu školovanja bili fascinirani Teslinim izumima, ili su vozeći se prometnicama proučavali dalekovode, transformatore ili rasklopna postrojenja, a osobito pojedincima koji razmišljaju zašto npr. imamo trofazni, a ne šesterofazni izmjenični sustav električne energije. Naravno, sad se pomalo šalim, ali svakoj budućoj kolegici poručujem da, ako voli prirodne znanosti, neka ne dvoji, energetika je možda baš idealno područje upravo za nju. Radi se o području koje je danas posebno uzbudljivo, koje se mijenja brže nego ikada i koje nam donosi pregršt novih tehnoloških inovacija u kojima mlade djevojke sutra mogu dati izniman doprinos.
Kako biste opisali Sanelu izvan posla? Što vas privatno ispunjava i opušta i što biste savjetovali mladim kolegicama i kolegama koji se suočavaju s izazovima u uspostavljanju ravnoteže između posla i privatnog života?
Vrijeme izvan posla najviše provodim s obitelji. Kada vrijeme ne provodimo u vlastitom domu, najčešće ga provodimo sa širom obitelji u Zagrebu, na selu u Moslavini ili sjevernoj Dalmaciji, ili pak otputujemo negdje u inozemstvo. Volimo istraživati druge kulture i prirodne ljepote, no uvijek nekako na povratku zaključimo kako je u Hrvatskoj najljepše. Ono što me donekle ispunjava nezadovoljstvom je činjenica da trenutno ne nalazim dovoljno vremena za druženja s prijateljima. Nadam se da ćemo u nekom kasnijem razdoblju života imati prilike nadoknaditi propušteno.
Danas u opsegu svih obiteljskih obaveza nije jednostavno uspostaviti ravnotežu privatnog i poslovnog, ali zato je važno osvijestiti koliko obveza uistinu možeš podnijeti. Ne treba si zadavati nerealne ciljeve jer od njih samo dolazi nezadovoljstvo zbog neizvršenog. Svatko bi morao biti u mogućnosti za sebe i svoju obitelj „iskrojiti“ tjedni plan i odrediti prioritete. Ljudi su različiti, ispunjavaju ih drugačije aktivnosti, snovi i ciljevi. Balans između privatnog i poslovnog života često ovisi o našoj sposobnosti da se oslonimo na podršku drugih – bilo da je riječ o suradnicima, prijateljima, partneru ili obitelji. Kao što je rekao Nikola Tesla: „Ljudi su međusobno povezani nevidljivim silama“ i one predstavljaju naše međusobne veze, podršku i razumijevanje. Jedino na taj način možemo pronaći ravnotežu i harmoniju u svim aspektima života.
Pripremila:Branka Belamarić
Fotografije: KONČAR, XEnergy, osobni album.
