ACCIONA ENERGIJA, podružnica vodeće svjetske kompanije u području ulaganja u obnovljive izvore energije, s više od 30 godina iskustva, već je više od 20 godina dio energetske scene i u Hrvatskoj. U razgovoru u nastavku njezin prvi čovjek, Aljoša Pleić, povlači paralelu između tijeka razvoja projekata prije 10-15 godina i danas, najavljuje njihove projekte u izgradnji te iznosi svoj stav o glavnim preprekama u razvoju projekata, kao i svoje viđenje budućnosti razvoja sektora obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj.
Koliko ACCIONI Hrvatska znači višedesetljetno iskustvo i podrška matične tvrtke koja, u energetskom dijelu svog poslovanja, djeluje u 30-ak zemalja na pet kontinenata?
Iskustvo koje ACCIONA globalno ima uvelike pomaže svakom pojedinom tržištu gdje djeluje ACCIONA ili neka njena članica, pa je tako i u Hrvatskoj. Ovdje za sada djelujemo kao ACCIONA ENERGIJA te se bavimo proizvodnjom električne energije iz obnovljivih izvora energije (OIE), prisutni smo duže od 20 godina te zapošljavamo više od 20 ljudi. Iskustvo koje možemo primijeniti iz drugih zemalja ponajviše se tiče planiranja projekata te same izgradnje i upravljanja, dok je razvoj projekta specifičan za zemlju u kojoj se odvija.
Vaš prvi i za sada jedini operativni projekt, VE Jelinak kapaciteta 30 MW, u rad je puštena 2013. U odnosu na danas kakva je tad bila situacija u sektoru OIE u pogledu broja investitora, ukupnog instaliranog kapaciteta vjetra i sunca i tijeka razvoja projekata? Koji su bili glavni problemi s kojima ste se susretali u realizaciji tog projekta?
Točno, to je naš prvi projekt u pogonu sada već više od 10 godina, a u ovom trenutku su nam u fazi gradnje dva projekta vjetroelektrana, Opor (27 MW) i Boraja (45 MW), u neposrednoj blizini Vjetroelektrane Jelinak u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Kada se krenulo sa razvojem mnogih projekata, pa tako i Jelinka prije više od 15 godina, ali i Opora i Boraje, puno je toga bilo nepoznato. Nije uopće postojao zakonodavni okvir za OIE projekte, nisu postojali jasni koraci, već je dio toga bila improvizacija i prilagodba onome što se ima od zakonodavnog okvira, kako bi se došlo do konačnog projekta. Usporedno s razvojem tih projekata razvijao se i sektor OIE, pa tako i prateći zakonodavni okvir. Uz česte političke promjene mijenjali su se i planovi i odstupalo od nekakvih strateških odrednica RH, no u zadnjih nekoliko godina taj je smjer ipak jasan, jer to je jedini smjer u kojem ide i čitava Europska unija.
U početku je tu bilo nekoliko tvrtki koje su se bavile razvojem projekata, ali na kraju, bilo da je riječ o domaćim ili stranim tvrtkama, projekti su realizirani sa stranim partnerima jer drugačije nije moglo biti. Projektno financiranje kod banaka u Hrvatskoj za projekte OIE jednostavno nije postojalo ili ga je bilo jako teško realizirat po komercijalno prihvatljivim uvjetima. Danas je to u mnogočemu drugačije. Malo kaskamo s provedbom zakona i podzakonskih akata od strane Vlade RH i ministarstava, no vjerujem kako će se i to uskoro promijeniti na bolje.
Kad je riječ o projektima novih vjetroelektrana Opor i Boraja, koje ste spomenuli, o kolikim ulaganjima se radi i kada bi se, prema vašim planovima, one trebale naći u redovitom radu?
Upravo se grade. Završetak gradnje je planiran u ljeto ove godine, a početak punog pogona, nakon testnog razdoblja, očekuje se krajem ove godine, odnosno početkom 2025. Ukupna vrijednost ulaganja je oko 110 milijuna eura, i to samo za potrebe izgradnje i ugradnje opreme.
Razvijate i projekt najveće solarne elektrane u Hrvatskoj i široj regiji, Promina (150 MW). U kojoj je fazi, koja je vrijednost investicije i kada je planirano da projekt postane operativan?
Projekt je već dugo spreman i, da je ovisilo samo o nama, već bi bio u fazi izgradnje. No radi učestalih izmjena zakona i procedura, koje su projekte koji su u razvoju po „starim procedurama“ stavili u isti koš s projektima koji tek kreću u razvoj, došlo je do zastoja u protekle dvije godine. No sigurni smo kako sa radovima počinjemo već krajem ove 2024. godine te, kako je riječ o solarnoj elektrani i izgradnji najveće trafostanice u ovom dijelu Hrvatske u zadnjih 40-ak godina, vjerujem da bi do kraja 2025. godine trebala biti u pogonu. S obzirom na tržišnu analizu, cjelokupan projekt zajedno sa realizacijom trafostanice je oko 110 milijuna eura.
Što vidite kao trenutno najveće prepreke za razvoj projekata OIE u Hrvatskoj i na koji način mislite
da bi mogle biti otklonjene?
Osjećam kako se ponavljam (smijeh). Šalu na stranu, uvijek i svugdje je nazivnik isti, a to je zakonodavni okvir i spremnost i mogućnost javno- pravnih tijela da ubrzaju svoje postupke i izdavanja akata. Imamo odlične odluke i zaključke Vlade RH o davanju prioriteta projektima OIE upravo kako bi ubrzali tranziciju i ostvarili ciljeve koje smo preuzeli i koje smo sami sebi kao država postavili. No, na žalost, nazivnik se modificira dosta često ili se ne provodi, a to je najveći problem. Potencijal u resursima imamo, znanje dokazano imamo, tehnologiju i kapacitete također imamo. Dakle, sve što nedostaje su upravo proaktivno djelovanje od strane zakonodavca i javno-pravnih tijela. Ide to na bolje, ali ide sporo. Vjerujem kako će ova godina biti prekretnica, mora biti. Kad pogledate protekle dvije godine, vidite veliku propuštenu priliku. Najveća energetska kriza na ovim prostorima, posebice u EU vezano uz nesretni rat u Ukrajini, a mi kao država smo istu najmanje ili najlošije iskoristili od svih članica EU. To je poražavajuće.
Kakva su vaša predviđanja u pogledu priključenja novih instaliranih kapaciteta OIE u Hrvatskoj u
narednih pet godina?
Optimist sam, uz jedan dodatak: vidim to u drugom dijelu od spomenutih pet godina. Naime, u slijedeće dvije do tri godine instalacije velikih kapaciteta OIE projekata će biti u zastoju i padu u odnosu na protekle godine, upravo iz svih ranije navedenih razloga. Proteklih nekoliko godina izgubili smo u neodobravanju projekata i nedobivanju potrebnih dozvola i akata za gradnju.
Šteta što kao država nismo predvodnici u ovom segmentu, jer imamo sve preduvjete za to, već kasnimo i samo pratimo ostale.
Za sada su vaše aktivnosti, odnosno projekti, ograničeni na Hrvatsku. Planirate li iskorak u pogledu razvoja projekata i na zemlje u okruženju?
Intenzivno na tome radimo, posebno u zemljama u okruženju gdje smo prisutni već dugo. Vjerujem kako ćemo u razdoblju od narednih 3-5 godina imati i neke realizirane projekte vjetroelektrana ili solarnih elektrana.
Kakav će, po vama, biti elektroenergetski miks u srednjoročnom razdoblju? Mislite li da u njemu ima prostora i za nuklearnu energiju i što mislite kakva će biti pozicija vodika, kako u integraciji OIE tako i općenito u elektroenergetskom miksu u budućnosti?
Ne vjerujem kako će elektroenergetski miks u Hrvatskoj značajno mijenjati. Nešto će porasti udio OIE, koji je i sada zahvaljujući velikim hidroelektranama koje imamo i instaliranim kapacitetima vjetroelektrana ipak značajan.
Hrvatska nema nuklearnu elektranu na svom teritoriju, imamo suvlasništvo nad NE Krško, koja je u Sloveniji i „pribraja se“ njihovoj energetskoj bilanci. Po meni, neće biti nikakvih novih nuklearnih elektrana ili proširenja postojećih, kao što se nisu u zadnjih 10-ak godina gradile ni nove termoelektrane, ma koliko su neki u to vjerovali. Za takav potez, odnosno projekte, nema potrebe, niti bi oni imali smisla. Za nuklearke mogu generalno reći da ih ne vidim u nikakvom novom miksu jer je to tehnologija koja se, na žalost, nije razvila i koja dosta ovisi o političkim kretanjima na globalnoj razini. Trenutno svjedočimo kako to utječe i na dobavu goriva, održavanje i sami razvoj, a posljedično i na cijenu proizvoda, odnosno električne energije.
Kad je riječ o vodiku, on sigurno ima budućnost, ponajviše u određenim industrijskim granama, odnosno tamo gdje možda baterije neće moći zamijeniti fosilna goriva, pa će to „odraditi“ vodik. Također, upotrebu vodika, naravno zelenog, vidim u neposrednoj blizini mjesta gdje se proizvodi električna energija potrebna za elektrolizu iz OIE. Po meni, svjetliju budućnost za vodik možemo očekivati za 10-ak godina.
Vaša tvrtka nedavno je postala korporativni član XEnergyja i bit će jedan od važnih sudionika njezine PPA (Power Purchase Agreement) platforme. Za koje vrijednosti i ciljeve smatrate da su zajednički ACCIONI i XEnergyju i što očekujete od članstva?
Ponosni smo član i dijelimo taj entuzijazam i želju za okupljanjem različitih dionika u konačnici oko istih ili vrlo sličnih ciljeva, a gdje se pritom otvaraju brojne mogućnosti suradnje među članovima udruženja. PPA platforma je upravo dokaz toga, jer ideja je spojiti one koji proizvode, one koji konzumiraju i one koji to povezuju u konačnici. Cijeli svijet ide prema tom modelu. U početku su to bili modeli za velike korporacije i velike proizvođače, no ono što mnogi ne vide jest kako se sustav vezan za proizvodnju, distribuciju i prodaju električne energije toliko brzo mijenja da nisu ni svjesni koliko će se tek novih mogućnosti otvarati u budućnosti i novih poslovnih modela koji će ići u korist svim dionicima.
Pripremila: Branka Belamarić
