1. Skladištenje energije kao odgovor na mrežna ograničenja
U uvjetima ubrzane dekarbonizacije, hrvatski elektroenergetski sustav suočava se sa sve izraženijim izazovom: kako uskladiti rast proizvodnje iz varijabilnih obnovljivih izvora s ograničenjima postojeće mreže. To se u praksi očituje kroz otežano priključenje novih postrojenja zbog ograničene prihvatne sposobnosti mreže, potrebu za dodatnim ulaganjima u mrežu i rastuću potrebu za fleksibilnošću sustava.
U tom kontekstu skladištenje energije više nije tek dopuna obnovljivim izvorima, nego sve važniji element elektroenergetskog sustava. Njegova je uloga dvostruka: s jedne strane omogućuje pohranu energije u razdobljima viška proizvodnje i njezinu isporuku kada je potražnja veća ili su cijene više, a s druge strane doprinosi pružanju pomoćnih usluga i uravnoteženju sustava.
Zato modele potpora i financijske mehanizme za skladištenje energije treba oblikovati tako da prepoznaju njihovu vrijednost ne samo u apsorpciji viškova iz obnovljivih izvora, nego i u njihovoj ulozi aktivnih tržišnih sudionika i pružatelja pomoćnih usluga.
2. Hrvatski okvir potpora za skladištenje energije
Investicijske potpore
Hrvatski okvir za poticanje izgradnje postrojenja za skladištenje energije zasad se prvenstveno oslanja na investicijske potpore. Među najvažnijim instrumentima ističu se Modernizacijski fond, Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021. – 2026. (NPOO), te programi Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
U okviru Modernizacijskog fonda podržani su projekti skladištenja energije, kao i modernizacije mreže i upravljanja potrošnjom. Među relevantnim primjerima potpore ulaganjima u skladištenje energije ističe se projekt baterijskog skladišta energije u Šibeniku, snage 60 MW i kapaciteta 120 MWh, s ukupnom investicijom od približno 60 milijuna eura, od čega je oko 19,8 milijuna eura osigurano kroz bespovratna sredstva.
NPOO je također potaknuo ulaganja u skladištenje energije. Posebno je relevantan bio poziv za postrojenja za skladištenje vlastite proizvedene električne energije radi odgođene isporuke u mrežu, zatvoren 27. veljače 2026., s alokacijom od 50 milijuna eura.
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost također sudjeluje u poticanju ulaganja u sustave pohrane, ponajprije kroz programe povezane s obnovljivim izvorima energije i energetskom obnovom.
Uz bespovratne potpore, važnu ulogu imaju i kreditni i investicijski instrumenti koje nude HBOR, EBRD i komercijalne banke. Time se financijski okvir za razvoj projekata skladištenja postupno širi, iako ostaje pretežno usmjeren na početnu fazu ulaganja.
Operativne potpore
Unatoč vrlo aktivnom tržištu obnovljivih izvora energije (OIE) i učestalim izmjenama propisa koji ga uređuju, u domaćim propisima još ne postoji poseban operativni mehanizam potpore za samostalna skladišna postrojenja, primjerice u obliku ugovora o tržišnoj premiji ili sličnih dugoročnih modela.
Postojeći sustav potpora putem tržišnih premija kako je reguliran u Zakonu o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji prije svega je namijenjen proizvodnim postrojenjima iz OIE.
Takav model temelji se na isporučenoj električnoj energiji i obračunu premije po MWh, pa nije prilagođen samostalnim skladištima energije. Ona ne stvaraju novu energiju, nego vrijednost ostvaruju kroz odgodu, odnosno vremensko premještanje isporuke, arbitražu i pružanje usluga sustavu.
Stoga se projekti skladištenja energije u Hrvatskoj danas u pravilu oslanjaju na kombinaciju investicijskih potpora i tržišnih prihoda, bez dugoročnog ugovornog mehanizma koji bi osigurao stabilniji i predvidiviji prihod.
3. Europski modeli potpora za skladištenje energije
U državama članicama EU potpora skladištenju energije najčešće se razvija u dva smjera: kroz investicijske potpore, kojima se smanjuje početni trošak ulaganja, i kroz operativne potpore, kojima se tijekom rada osigurava stabilniji i predvidiviji prihod. Za razliku od klasičnih premijskih sustava za proizvodna postrojenja iz OIE, kod skladišta se potpora veže uz raspoloživost kapaciteta, tehničku izvedbu i sposobnost pružanja usluga sustavu.
Posebno je zanimljiv primjer Italije, gdje postoje dva različita mehanizma operativnih potpora.
Europska komisija je odlukom SA.104106 od 21. prosinca 2023. odobrila program državne potpore za razvoj centraliziranog sustava skladištenja električne energije, s procijenjenim ukupnim proračunom od 17,7 milijardi eura i ciljem razvoja više od 9 GW / 71 GWh skladišnih kapaciteta do 2030. godine. Taj je program uveden kroz MACSE (Meccanismo di Approvvigionamento di Capacità di Stoccaggio Elettrico), odnosno mehanizam nabave kapaciteta skladištenja električne energije namijenjen samostalnim skladišnim postrojenjima priključenima na prijenosnu ili distribucijsku mrežu.
Terna (Terna S.p.A.), kao operator prijenosnog sustava, provodi aukcije, sklapa ugovore s odabranim investitorima i upravlja ponudom te optimizira korištenje ugovorenog skladišnog kapaciteta, dok GME (Gestore dei Mercati Energetici S.p.A.) organizira i vodi tržišnu platformu na kojoj se tako ugovoreni skladišni kapaciteti potom prodaju trećima kao standardizirani time-shifting proizvodi. Ugovori s investitorima se sklapaju na unaprijed određeno dugoročno razdoblje čije trajanje ovisi o vrsti tehnologije skladišta.
Odabrani investitori obvezni su izgraditi postrojenje, staviti kapacitet skladišta na raspolaganje trećim tržišnim sudionicima putem platforme kojom upravlja GME, te preostali kapacitet ponuditi na tržištu pomoćnih usluga, tržištu uravnoteženja i europskim platformama za razmjenu energije uravnoteženja. Zauzvrat imaju pravo na fiksnu godišnju premiju koju isplaćuje Terna.
Prva aukcija u okviru MACSE-a održana je 30. rujna 2025., a njome je ugovoreno ukupno 10 GWh skladišnog kapaciteta (litij-ionski baterijski sustavi) u južnoj Italiji i na otocima. Prema javnim objavama nakon održane aukcije, ugovori za odabrane projekte sklopljeni su na 15 godina. Ugovoreni projekti trebali bi ući u pogon 2028. godine.
MACSE, međutim, nije jedini mehanizam kojim Italija nastoji odgovoriti na rastuće potrebe za fleksibilnošću i sigurnošću elektroenergetskog sustava. Usporedno s njim, Terna provodi i mehanizam tržišta kapaciteta (Capacity Market), otvoren različitim tehnologijama, uključujući proizvodna postrojenja i sustave skladištenja. Njegova je svrha osigurati dostatnost i raspoloživost kapaciteta radi očuvanja sigurnosti opskrbe, osobito u razdobljima nedostatne proizvodnje. Za ugovoreni kapacitet Terna isplaćuje fiksnu godišnju naknadu za raspoloživost, uz tržišne prihode koje ta postrojenja mogu ostvarivati na tržištima električne energije i usluga, uz primjenu mehanizma povrata u određenim okolnostima. Odabrani sudionici s Ternom sklapaju ugovore koji za postojeće kapacitete mogu trajati jednu ili, u određenim aukcijskim fazama, tri godine, dok za nove kapacitete mogu trajati do 15 godina.
4. Kamo ide hrvatski model potpora?
Hrvatski okvir potpora za skladištenje energije trenutačno se prvenstveno oslanja na investicijske potpore, dok za skladišna postrojenja još u propisima nije predviđen poseban model operativnih potpora. Istodobno, postojeći sustav tržišnih premija primarno je oblikovan za proizvodna postrojenja iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije, zbog čega je njegova primjena na projekte skladištenja energije ograničena.
Usporedna praksa u drugim državama članicama pokazuje da se razvoj skladištenja energije često podupire kombinacijom početnih investicijskih potpora i mehanizama koji osiguravaju veću predvidivost prihoda tijekom njihovog rada. U tom će okviru i hrvatski model potpora skladištenju energije postupno evoluirati, u skladu s potrebama elektroenergetskog sustava i investicijskim interesom.
Za investitore i projekte to znači da odluke više neće ovisiti samo o odabiru tehnologije skladištenja, nego i o pravodobnom praćenju regulatornih promjena i novih mehanizama potpore.
Osvrt je pripremio naš korporativni član, Odvjetnički ured Posavec Vlašić & Mećar (PVM)
