Stručnjakinja koja se područjem energetike, zaštite okoliša i klime bavi više od 25 godina, a od 2017. godine na čelu je Sektora za industriju i održivi razvoj Hrvatske gospodarske komore, u razgovoru, među ostalim, govori o ključnim preprekama za razvoj projekata obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj i unapređenju održivih poslovnih praksi hrvatskih tvrtki u ozračju sve zahtjevnijeg regulatornog okvira održivosti.
Krajem ožujka Udruženja obnovljivih izvora energije HGK, koje djeluje u okviru sektora kojem ste na čelu, predstavilo je novi Position Paper o preprekama u pripremi i razvoju projekata obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj. Koje su to glavne administrativne i regulatorne prepreke koje koče nastavak ulaganja u OIE i da li se od tada dogodio bilo kakav pozitivan pomak ili se situacija u sektoru dodatno pogoršala?
Hrvatska se već godinama suočava s problemom fragmentiranog zakonodavnog okvira koji ne samo da usporava razvoj obnovljivih izvora energije, već i ozbiljno ugrožava povjerenje investitora. S jedne strane, imamo zakone koji su formalno doneseni ali ostaju neprovedivi jer ključni podzakonski akti, koji bi ih operacionalizirali, nisu pravovremeno usvojeni. S druge strane, nesklad između različitih ministarstava i institucija stvara dodatne barijere – jedne institucije odobravaju projekte, dok druge postavljaju prepreke, često zbog nepovezanosti u donošenju propisa. Ova nepovezanost rezultira ne samo paralizom sustava, već i dvosmislenim porukama koje odbijaju potencijalne investitore.
Ovakva situacija ne pogađa samo sektor obnovljivih izvora energije već ima širi učinak na gospodarski razvoj. Investitori se, umjesto da planiraju i realiziraju projekte koji bi doprinijeli energetskoj sigurnosti i smanjenju emisija, suočavaju s birokratskim labirintom, dugotrajnim procedurama i nepredvidivim troškovima.
Nedostatak sustavne koordinacije između ključnih dionika – resornih ministarstava, regulatornih tijela poput Hrvatske energetske regulatorne agencije i Hrvatskog operatora tržišta energije te operatora prijenosnog i distribucijskog sustava, stvara začarani krug u kojem se nijedan problem ne rješava do kraja. Bez jasno definirane odgovornosti i koordinacije reforme ostaju fragmentirane, a provedba ciljeva, poput onih iz Nacionalnog energetskog i klimatskog plana, postaje neizvjesna.
Ono što je ključno za rješavanje ovog problema jest hitno uvođenje sustavnog pristupa. To znači jasno definiranje rokova i odgovornosti za sve uključene institucije te usklađivanje zakonodavnog okvira kako bi se izbjegli sukobi nadležnosti. Potrebna je politička odlučnost da se energetski sektor tretira kao strateški prioritet, a ne kao birokratski izazov.
Bez ovakvog pristupa, posljedice će biti dalekosežne. Kašnjenje u realizaciji ključnih projekata onemogućit će postizanje klimatskih i energetskih ciljeva, dok će nepovjerenje investitora rezultirati zaobilaženjem Hrvatske kao potencijalne destinacije za ulaganja. U kontekstu rastuće energetske nesigurnosti u Europi, Hrvatska riskira ne samo ekonomski gubitak, već i propuštanje prilike da osigura vlastitu energetsku stabilnost i iskoristi puni potencijal obnovljivih izvora energije za dobrobit svog gospodarstva i građana.
Koliko projekata OIE je na čekanju zbog navedenih prepreka?
Trenutno gotovo 2700 MW projekata s izdanim energetskim odobrenjima čeka na definiranje osnovnih uvjeta poput cijene priključenja na mrežu. Ovi projekti predstavljaju potencijal od najmanje 2,7 milijardi eura, ali umjesto da se razvijaju stoje na čekanju zbog nejasnoća i neizvjesnosti koje traju više od dvije godine.
Svaki megavat koji ostaje neintegriran u mrežu simbolizira propuštenu priliku, ne samo za jačanje energetske sigurnosti Hrvatske i smanjenje ovisnosti o uvozu, već i za stvaranje novih radnih mjesta, jačanje domaće industrije i povećanje proračunskih prihoda. Bez jasno definirane cijene priključenja, investitori ne mogu osigurati financiranje ni planirati realizaciju, što dodatno usporava sektor.
Ako se ti projekti ne deblokiraju, posljedice će biti dalekosežne. Rizik nije samo gubitak investicija već i trajno narušavanje povjerenja u sustav te zaostajanje Hrvatske u energetskoj tranziciji. Vrijeme nije naš saveznik, dok čekamo druge zemlje već ostvaruju korist.
Ažurirani Integrirani Nacionalni energetski i klimatski plan (NECP) za razdoblje do 2030. u postupku je javne rasprave. Kakvo je vaše mišljenje o njemu? Da li su, po vama, ciljevi koje postavlja dovoljno ambiciozni i koliko je realno njihovo dostizanje do 2030.?
Ciljevi Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP) mogu se činiti ambicioznima na prvi pogled, no njihova provedivost ovisi o spremnosti infrastrukture i regulatornog okvira. S 4000 MW već priključenih kapaciteta i dodatnih 3000 MW ugovorenih Hrvatska već sada premašuje ciljeve za 2030. godinu. Ako je mreža već sada preopterećena kako ćemo osigurati stabilnost i integraciju novih projekata koji čekaju na realizaciju? Hoće li ovaj nominalni “višak” kapaciteta značiti zaustavljanje daljnjih ulaganja i stagnaciju sektora? Ili ćemo pronaći način da prilagodimo mrežu i regulativu kako bismo podržali nastavak rasta?
Ove brojke nisu razlog za zadovoljstvo, već signal za uzbunu. Ostavljanje projekata u fazi čekanja znači rizik da se energetska tranzicija uspori, a investitori izgube povjerenje u sustav. Bez jasnog plana koji omogućuje dinamičan razvoj mreže, financiranje i fleksibilnu integraciju novih tehnologija, postoji realna opasnost da se kapaciteti ostvare samo na papiru, dok stvarna energetska tranzicija stagnira.
NECP procjenjuje da je do 2030. potrebno ulaganje od 2,3 milijarde eura u prijenosnu i distribucijsku mrežu, ali trenutna dinamika ne prati stvarne potrebe. Primjerice, projekti poput 400 kV vodova zahtijevaju najmanje deset godina za realizaciju, što znači da bi postali operativni tek 2034. godine. Prekasno za projekte planirane za ovo desetljeće.
Sustav priključnih naknada, koji trenutno ne odražava stvarne troškove priključenja, dodatno usporava proces.
Povećanje mrežarina, predloženo u NECP-u, nužno je za osiguranje stabilnosti sustava, ali je i politički osjetljivo pitanje koje zahtijeva širu raspravu. Plan mora biti više od strategije za 2030., on mora postaviti temelje za budućnost, omogućavajući fleksibilnost i prostor za daljnje investicije. Bez toga Hrvatska riskira da klimatski ciljevi ostanu samo na papiru, dok drugi prednjače u energetskoj tranziciji.
Sredinom prošle godine HGK je predstavila projekt ESG ratinga koji se dodjeljuje tvrtki temeljem njezina pristupa okolišu i društvu te usvojenim praksama upravljanja. Možete li nam reći više o njemu te dati podatak koliko tvrtki je do sada ispunilo Upitnik o ESG ratingu i što pokazuju podaci za energetski sektor?
ESG rating HGK osmišljen je kao ključni alat za procjenu i unapređenje održivih poslovnih praksi hrvatskih poduzeća. Ovaj projekt omogućuje ne samo usklađivanje s regulatornim zahtjevima, već i prepoznavanje strateških prilika za rast kroz održivost. ESG transformacija postaje neizostavan dio suvremenog poslovanja, pružajući poduzećima priliku za ulazak na nova tržišta, razvoj inovativnih proizvoda te privlačenje kapitala, čime se stvaraju temelji za dugoročnu konkurentnost i otpornost na promjene u tržišnim i regulatornim uvjetima.
Već dvije godine zaredom više od 400 poduzeća, uključujući i poduzeća iz sektora energetike, sudjeluje u ocjenjivanju svojih održivih praksi te dobivaju svoju ocjenu, odnosno gdje se nalaze na putu prema održivom poslovanju i rating u odnosu na druga poduzeća svoje veličine i u svom sektoru. Najuspješnija poduzeća temeljem rezultata ESG ratinga HGK nagrađujemo na našoj velikoj konferenciji Podržimo održivo u šest kategorija: mala, srednja, velika, javna, financijske institucije te nagrada za primjer održivog poslovnog modela.
Svako poduzeće dobiva individualno izvješće koje uključuje detaljne analize, smjernice za unaprjeđenje i strateške preporuke. Na temelju tih rezultata, ESG rating postao je most između trenutnog stanja poduzeća i buduće usklađenosti s regulativama poput Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD), koje postavljaju visoke standarde za održivo poslovanje na razini Europske unije.
Rezultati iz prvog ciklusa ESG ratinga HGK jasno pokazuju prednosti poduzeća usmjerenih na tržište EU u usporedbi s onima orijentiranim na domaće tržište ili treće zemlje. Ta poduzeća pokazuju veću spremnost za integraciju održivih praksi u svoje poslovne modele, dok rezultati u sektoru energetike otkrivaju značajne izazove. Primjerice, tek 14% poduzeća u energetskom sektoru ima procjenu klimatskih rizika i njihovog utjecaja na poslovanje, što ukazuje na potrebu za daljnjim razvojem u ovom području.
Osim toga, primjena taksonomije EU-a također zaostaje – tek nešto više od 10% poduzeća usklađeno je s tehničkim kriterijima održivosti, dok je u sektoru energetike taj postotak neznatno viši, dosežući 14%. S druge strane, pozitivni trendovi vidljivi su u činjenici da više od 90% energetskih poduzeća uključuje obnovljive izvore energije u svoje aktivnosti, dok više od 68% ulaže u poslovne aktivnosti koje nisu povezane s naftom i plinom. Ovi podaci ukazuju na postepeni prijelaz prema održivijem poslovanju, ali istovremeno otvaraju prostor za daljnja poboljšanja, posebno u segmentu upravljanja klimatskim rizicima i usklađenosti s EU standardima.
ESG rating nije samo priznanje najboljima, to je alat koji poduzećima pruža mogućnost da prepoznaju ključne prilike za optimizaciju poslovanja, smanjenje emisija i jačanje svoje pozicije na tržištu. U današnjem okruženju, gdje investicijski fondovi i potrošači sve češće biraju odgovorne partnere, ESG transformacija postaje osnova za izgradnju povjerenja i dugoročnih poslovnih odnosa.
Naša analiza pokazuje da poduzeća koja već sada ulažu u ESG transformaciju ne samo da zadovoljavaju regulatorne zahtjeve, već i stvaraju novu vrijednost kroz inovativne poslovne modele. Investicije u održivost omogućuju im privlačenje povoljnijeg kapitala, pristup tržištima s višim zahtjevima za održivost te smanjenje operativnih rizika povezanih s klimatskim promjenama.
Unatoč pozitivnim pomacima, ostaje veliki prostor za napredak, osobito u primjeni EU taksonomije i upravljanju klimatskim rizicima. Ovo je prilika ne samo za poduzeća, već i za nacionalnu ekonomiju da kroz jačanje održivih praksi poveća svoju otpornost i globalnu konkurentnost.
Prije predstavljanja ESG ratinga, još 2022. pokrenuli ste prvu hrvatsku ESG akademiju, kao edukacijsku platformu namijenjenu osnaživanju tvrtki u njihovim ESG procesima budući da su tvrtke suočene sa sve većim zahtjevima da održivost uključe u svoje poslovanje. Koliko polaznika je akademija do sada imala, u koliko modula je bila organizirana i kakva je povratna informacija?
ESG Akademija HGK, koja je započela 2022. godine, postala je temeljna edukacijska platforma za pripremu hrvatskih tvrtki na sve zahtjevniji regulatorni okvir održivosti. Do sada je kroz Akademiju prošlo gotovo 2200 sudionika, a programi su dizajnirani tako da odgovore na aktualne potrebe tržišta.
Prve godine fokus je bio na sektorskom pristupu, dok su prošlogodišnji moduli uključivali ključne teme poput usklađivanja s CSRD direktivom, izvještavanja o održivosti i ESG strategije. Uveli smo i dva nova modula – Fit for 55 u kojem obrađujemo teme vezane uz izmjenu EU zakonodavstva i nove obaveze u pogledu smanjenja emisija i zelene tranzicije te Executive Leadership program koji okuplja više rukovoditelje i donositelje odluka iz vodećih hrvatskih tvrtki i organizacija, kako bi kroz sinergiju iskustava i znanja obogatili svoje vještine i pristupe, čime doprinose evoluciji i uspjehu vlastitih organizacija.
HGK prati trendove i potrebe članica, pa je tako ESG Akademija više od edukacije – ona je alat za transformaciju poslovanja. Poduzeća koja sudjeluju dobivaju konkretne smjernice za optimizaciju resursa, smanjenje emisija i prilagodbu regulativnim zahtjevima, dok istovremeno strateški jačaju svoju konkurentnost. Primjerice, nedavno je objavljen popis obveznika izvještavanja o održivosti za poslovnu godinu 2024. koji obuhvaća 50 poduzeća obveznika, međutim, HGK je kroz ESG akademiju i ESG rating već obuhvatila više od 400 poduzeća, pružajući im alate za unapređenje održivih praksi i pripremu za nove regulatorne zahtjeve. Time HGK ne samo da prati, već i predvodi proces prilagodbe gospodarstva sve zahtjevnijim EU standardima.
Članica ste Savjetodavnog odbora XEnergyja. Kako osobno pristupate toj ulozi i što smatrate najvažnijim doprinosom udruge u dosadašnjem radu te kako vidite njezin razvoj u budućnosti?
Osobno, kao članica Savjetodavnog odbora trudim se doprinijeti jačanju strateških inicijativa udruge. Vjerujem da moje iskustvo također može poslužiti kao inspiracija drugim ženama, pokazujući kako se profesionalnim znanjem i predanošću može utjecati na održivi razvoj društva i gospodarstva.
Najvažniji doprinos XEnergy udruge u dosadašnjem radu je njezina uloga u promicanju rodne ravnopravnosti i osnaživanju žena u sektoru energetske tranzicije. Kroz interdisciplinarno povezivanje, edukacije, mentorstva i podizanje svijesti, XEnergy je stvorio platformu koja ne samo da uključuje žene u industriju nego i doprinosi njihovoj vidljivosti i profesionalnom razvoju. Uspješno je povezao dionike iz različitih sektora, što je omogućilo sinergiju u postizanju održivog razvoja.
Za budući razvoj XEnergy bi trebao usmjeriti svoje aktivnosti na širenje mreže i partnerstava, uključujući više međunarodnih aktera kako bi se omogućila razmjena najboljih praksi i iskustava. Također, važan aspekt razvoja je jačanje utjecaja na oblikovanje javnih politika koje podržavaju energetsku tranziciju i ravnopravnost spolova.
Razvijanje inovativnih projekata s naglaskom na nove tehnologije i digitalizaciju dodatno bi unaprijedilo održivost energetskih sustava. Ulaganje u edukaciju i osnaživanje mladih stručnjakinja i stručnjaka ključno je za stvaranje novih generacija lidera, što se može postići kroz mentorstvo, stipendije i specijalizirane programe. Osim toga, proaktivne komunikacijske kampanje i povećanje vidljivosti ženskog doprinosa u energetici mogu dodatno ojačati svijest javnosti o važnosti rodne ravnopravnosti i održivog razvoja.
Pripremila: Branka Belamarić
Fotografije: HGK i Freepik
